Sentimentalna reportaža
Zvonko Remeta

,

Inka je htjela misliti na Nikšu, i na Martu. Ali šta je to »htjeti misliti«?!
Osjećala se krivom prema njima, krivom zbog utjecanja intelektualnom naporu, da bi se sjećala onih, koji su na nju mislili. Sad, kad joj je bilo šestnaest godina, događalo se s njom nešto čudnovato. Odjednom su potpuno uzmanjkale bogate arabeske njenih misli, koje su je prije gotovo gušile. Je li to bila osjeka zbog njenih godina, ili je sahnula njena sanja zbog tuge?! Njen život je čudno nerealan. Njene se misli ne dovršavaju. Ona ni sama ne zna, što hoće. Njena su htjenja duboko otsutna od njene intime, bezlična, gotovo do neugodnosti uvijek usmjerena prema nečemu, što nije stvarno.
Uzdahnu. Bilo je silno vruće, čak i preko očekivanja. Njeno je lice odražavalo unutarnju muku. Nikša je zaštićen svojim studijem i knjigama. Marta svojim poslom. Ali nju od nje same ne štiti ništa. To je kriva vrst života, koja je njoj ostavljena - pomisli Inka. Čitavu svoju mladost kretala se u svom zasebnom krugu i medu zasebnim pojedinostima, daleka od onih meditacija, kojima ju je okruživala čaršija, a sad, eto, nema misli, i sama je...