Bum Tomica 1
Silvija Šesto Stipaničić

Ne volim čitati! Mama veli da je čitanje zdravo. Nešto poput špinata. Ni njega ne volim. Pretpostavljam ni on mene. Ispada da je sve zdravo što ne volim ili što mi je dosadno. Tu nešto ne štima. Jednog me dana mama uhvatila za ruku i naredila: -Sjedni! Još je rekla: – Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja. Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo. – Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 1. “To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je: – Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati! – Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.

Riječ je o duhovitim zgodama i nezgodama u Tomičinom životu (obitelji, školi... ), koji svojim dječjim očima promatra svijet. Roman nema čvrstu kompoziciju ni fabulu. Sastavljen je od crtica iz kojih pršte odnosi i međuodnosi jedne obitelji koja ima tri klinca različite dobi, različitih interesa, različitih svjetova.