Habsburzi i Hrvati
Neven Budak, Željko Krušelj, Mario Strecha

,

Habsburzi su se na političkoj pozornici Europe pojavili nekoliko stoljeća prije no što su stupili u dodir s Hrvatima. Počeci povijesti njihova roda obavijeni su velom tajne, pa su već u srednjem vijeku nastale mnoge legende koje su pretke Habsburga tražile čak u davnoj rimskoj starini.
Jedna je od njih pripovijedala da im je rođak bio Gaj Julije Cezar, vladar koji je postavio temelje Rimskom Carstvu; druga im je pripisivala srodstvo s rimskim rodom Pierleonija, od kojega su potjecali papa Grgur I. Veliki i sv. Benedikt, osnivač benediktinskog reda; treća je njihovo podrijetlo vezivala uz Franke i njihovu vladarsku kuću Karolinga, čiji je najslavniji predstavnik bio Karlo Veliki, obnovitelj Rimskog Carstva u Zapadnoj Europi.
Sve te legende imale su iste ciljeve: dokazati veliku starost habsburškog roda i povezati ga s istaknutim osobama koje su se proslavile ne samo velikim političkim uspjesima, nego i svojom sve-tošću i zaslugama za razvoj kršćanstva i Katoličke crkve. Sličnim su se legendama u srednjem vijeku i u vrijeme renesanse služili i mnogi drugi velikaški rodovi diljem Europe, pa tako nisu bile strane ni hrvatskim plemićima koji nisu bili zadovoljni svojim "običnim domaćim" podrijetlom. Krčki su knezovi, primjerice, tridesetih godina 15. stoljeća od pape Martina V. dobili odobrenje da se koriste imenom i grbom rimskog roda Frangipanija, te su u Hrvatskoj postali poznati kao Frankopani, a gorički i vodički knezovi Babonići dičili su se tobožnjim srodstvom s rimskim Orsinijima.